ULOGA GLP–1 AGONISTA U TERAPIJI INFLAMATORNIH DERMATOZA

Sažetak

Uvod. Agonisti receptora glukagonu sličnog peptida-1 utiču na snižavanje nivoa glikemije i smanjenje telesne mase te se koriste u lečenju dijabetesa melitus tip 2 i gojaznosti. Prema nedavnim studijama, ovi lekovi imaju i antiinflamatorno i imunomodulatorno dejstvo, te sve više nalaze primenu u lečenju hroničnih inflama tornih dermatoza. Agonisti receptora glukagonu sličnog peptida-1 i psoriasis vulgaris. U praksi su uočeni pozitivni efekti agonista receptora glukagonu sličnog peptida-1 na težinu kliničke slike psorijaze udružene sa insulinskom rezistencijom/dijabetesom melitus tip 2 i gojaznošću. U različitim studijama upotrebom agonista receptora glukagonu sličnog peptida-1 došlo je do značajnog smanjenja skora zahvaćene površine i težine psorijaze i poboljšanja skora kvaliteta života. Agonisti receptora glukagonu sličnog peptida-1 i hidradenitis supurativa. Studije su pokazale značajno poboljšanje kliničke slike i kvaliteta života kod upotrebe agonista receptora glukagonu sličnog peptida-1 kod pacijenata kod kojih je hidradenitis supurativa udružen sa gojaznošću.

Diskusija. U osnovi nastanka psorijaze i supurativnog hidradenitisa je veoma složen imunoposredovan inflamatorni proces. Kliničke studije i prikazi slučajeva ukazuju da upotreba agonista receptora glukagonu sličnog peptida-1 dovodi do poboljšanja kliničke slike i kožnih promena kod ovih pacijenata, a koji su gojazni i imaju dijabetes tip 2/ metabolički sindrom.

Zaključak. Zahvaljujući ne samo metaboličkom, već i antiinflamatornom i imunomodulatornom dejstvu, agonisti receptora glukagonu sličnog peptida-1 predstavljaju obećavajuću terapijsku opciju u lečenju inflamatornih dermatoza. Njihov povoljan efekat nije posledica samo gubitka telesne mase, već i direktnog imunomodulatornog dejstva, što objašnjava nji hovu efikasnost nezavisno od redukcije telesne mase. Potrebna su dalja randomizovana, placebo kontrolisana klinička ispitivanja kako bi se potvrdila njihova efikasnost.