ODLUKA O NEZAPOČINJANJU KARDIOPULMONALNE REANIMACIJE – ETIČKI ASPEKTI

Sažetak

Uvod. Do not attempt Cardiopulmonary Resuscitation predstavlja jasnu odluku o nezapočinjanju reanimacije. Ta odluka se donosi ukoliko je procena da nakon reanimacionog postupka neće doći do unapređenja zdravlja; mogu je doneti pacijent, porodica ili medicinski tim.

Informativni pristanak pacijenata. Informativni pristanak pacijenta ili Code status podrazumeva vrstu medicinskog tretmana koju pacijent želi da medicinsko osoblje primeni ili ne primeni u slučaju srčanog zastoja. Pacijenti donose odluku o nereanimiranju dok su u situaciji da svesno donose odluke ili daju ovlašćenje članovima porodice ili starateljima da umesto njih donesu i sprovedu tu odluku. Problem može biti to što pacijenti, kao i njihove porodice ne razumeju u potpunosti značenje i postupak reanimacije, prognozu, rizik i posledice. Ne razumeju termine kratkoročnih i dugoročnih stopa preživljavanja i postreanimacionog kvaliteta života.

Odluka o nezapočinjanju resustitucije. Prema trenutnim smernicama Evropskog saveta za reanimaciju (European Resustitation Council), sa etičkog aspekta, na prvom mestu treba da postoji unapred isplanirana zajednjička odluka o kardiopulmonalnoj reanimaciji. Tim koji odlučuje treba prilikom donošenja odluke o kardiopulmonalnoj reanimaciji da uzme u obzir želje pacijenta, stoga je potrebno sa pacijentima blagovremeno razgovarati (end-of-life-discussions).

Etička praksa. Potrebno je znati kada započeti i kada prestati sa kardiopulmonalnom reanimacijom. Prilikom donošenja odluke da se ne započne kardiopulmonalna reanimacija potrebno je uzeti u obzir nekoliko kriterijuma. Jedan nedvosmislen kriterijum je bezbednost spasioca.

Zaključak. Potrebna su stalna istraživanja kako bi poboljšali saznanja na ovu temu radi lakšeg donošenja odluke i boljeg postreanimacionog preživljavanja i kvaliteta života ovih pacijenata.